Dijasporska depresija i postratni sindrom


Neznam dali ste primjetili u zadnje vrijeme, zadnju godinu, dali ste imali slična iskustva, – ali ja po prvi put nakon tolikih godina susrećem kod naših dijasporaca nevjerovatnu dozu depresije, gubitka motivacije za karijerom, školovanjem, parama, trošenje tableta(antidepresivi, prozak, smirenje,…),…

Svih ovih godina sam slušao o borbi za život, za status, karijere, pare, usavršavanje jezika i bolje uklapanje u društvo,.. i naši ljudi su istina – za dosta kratko vrijeme prestigli mnoge etničke grupacije na zapadu koji procentualno imaju jos uvijek većinu korpusa na socijali, poslovi čišćenja, piljara,….

I sve je to išlo nekim svojim tokom, naši ljudi su sticali, uklapali se,.. živjeli za odmor dole,… Pčetak dijasporskog života je prolazio u grču, privikavanju,.. onda je nastupila asimilacija, uklapanje, posao, školovanje, sticanje,.. samoubjedjivanje kako je bolje da smo vani zbog ekonomije i aparthejda u našim gradovima, .. – i danas primjećujem zastoj.

Zadnjih mjeseci samo slušam "čemu sve ovo, dosadilo mi vala sve i ova Njemačke,Švedska,Danska,… i posao, sit sam više rintanja od jutra do mraka, ubi ova dosada, .."

Hajd od starijih nostalgičara koji se nikad nisu skroz uklopili u društvo. Ali velika većina omladine koja je odrasla u dijaspori i poznaje strani jezik, prilike, društvo,.. bolje nego bosanski… polako upada u melahoniju, depresiju, apatiju,.. i sa dobrim obrazovanjem i poslovima – konta kako isfolirati sistem i doći do prijevremene penzije. Nevjerovatno ali istinito, o seljenju u Bosnu(ne povratku već seljenju), slušam danas od ljudi koji su se zaklinjali da neće nikada. Ritam života, stres, cjelodnevno rintanje i otuđenost od ljudi,.. polako načinje naše ljude koji su ni tamo ni vamo.

Dali je u pitanju ova ekonomska kriza, i stanje opšte nesigurnosti?
Ili postratni sindrom koji tek sada dolazi do izražaja i ljudi tek sada kada je sve leglo na mjesto kontaju koja im je sudbina i kako će im proteći ostatak života?

izvor: http://www.bosanskividici.com/ (Orbini)
Ili jednostavno suočavanje sa plafonom, limitom, granicom,… koje ti društvo kao strancu ostavlja bez obzira koliko poznavao jezik i sistem?