LIČNA IMENA I NJIHOVA VAŽNOST U ŽIVOTU ČOVJEKA


KUR'AN NAS UČI

Donedavno sam mislio da je rasprava moga naroda o ličnim imenima i njegova neodlučnost između “modernog” i tradiconalnog nešto što je nestalo sa godinama koje su iza nas. Činjenično stanje me je uvjerilo da se Bošnjaci još uvijek po ovom pitanju kolebaju

i nisu svi sigurni da li će kada im Allah podari dijete posegnuti za islamskim ili pak nekim drugim imenom iz svoga bližeg ili daljeg okruženja. Zbog važnosti imena u svakodnevnom životu ljudi ali u isto vrijeme njegove uloge u izgradnji identiteta pojedinca i naroda i njegovog čuvanja od samozaborava pristupio sam rasvjetljavanju ovog pitanja u duhu islamske vjere i bošnjačkog kulturnog određenja.

Imena i islamski stav o nadijevanju imena

Ime je staro koliko i ljudski rod. Prvi čovjek i poslanik Adem a.s već je imao svoje vlastito ime. Po kur’anskom kazivanju Allah je Adema podučio imenima svih stvari što mu je dalo prednost u odnosu na ostala stvorenja. Nije čudo da ime datira od početka bivstvovanja čovjeka na zemlji jer ono predstavlja znak kojim je ljudska osoba obilježena i po kojoj se raspoznaje među drugim ljudima. Ništa toliko kao ime ne potvrđuje ljudsku ličnost i osobnost. Teško je i zamisliti međusobnu komunikaciju i život ljudi bez imena jer je ono usko vezano za čovjeka njegov život i postojanje.

Stoga islam sugerira muslimanima da svojoj djeci nadijevaju lijepa imena. To je jedno od temeljnih prava djeteta koje ima kod svojih roditelja.

U hadisu koji prenosi Buhari Poslanik savs. kaže: “Vi ćete na Sudnjem danu biti prozivani po vašim imenima i po imenima vaših očeva zato nadjenite svojoj djeci lijepa imena”.Iz navedenog hadisa se jasno vidi da osoba svoje ime nosi na oba svijeta što ukazuje na važnost ozbiljnog pristupa nadijevanju imena. Hadis nedvosmisleno naređuje davanje lijepih imena djeci odnosno imena koja imaju lijepo značenje.

Uz ovu opću naredbu nadijevanja lijepih imena islam je ljudima postavio nekoliko pravila koja moraju ispoštovati prilikom nadijevanja imena:

1. Ime treba da bude lijepo, sa lijepim značenjem da ne bi smetalo djetetu kada odraste i stasa.Značenje imena ne treba upućivati na pesimizam, potištenost ili na ružno značenje. Poslanik je imao običaj mijenjati ružna imena: Ako se je neko zvao Sagir-Mali on bi mu ime promijenio u Veliki. Kabiha -Ružna u Džemila-Lijepa i tome slično. I u prošlosti i danas bilo je u Bošnjaka imena koja su bila rezultat trenutačnog trenda mode ili pak vladajuće ideologije. Neka od tih imena su poslije uveliko smetala njihovim nositeljima. Još se sjećam primjera porodice Trebinjac negde oko Sarajeva koja je svome djetetu ranih osamdesetih nadila ime Tito. Dječak je preživljavao traume zadirkivanja podsmijavanja pa su na kraju bili prisiljeni da mu promijene ime. Sličnih primjera ima još a oslikavaju se u nadijevanju stranih imena neprimjerenim kulturi i podnevlju koja su se javila kao rezultat gledanja stranih filmova i serija. Bilo ih je u prošlosti ali nažalost i danas. (Džon. Džo, Brižita, Monika, Indira, Esmeralda).

2. Ime ne treba da svojim značenjem upućuje na obožavanje nekog drugog sem Allaha. Primjeri za to su u arapskom jeziku : Abdul- mesih- Rob Mesiha ili Isusa koje je vrlo često ime kod arapskih kršćana, ili Abdul Kaba Rob kabe i slično. Kod balkanskih naroda to su imena koja u sebi sadrže imenicu Bog kao: Bogić, Božan, Božana…
Ovakva imena su zabranjena haram Idžmom(konsenzusom) svih muslimana.

3. Da svojim značenjem ne upućuje na veličinu ili veličanstvo na bespravno uzdizanje čovjeka.Pod ova imena potpada nadijevanje Allahovih lijepih imena koja su karakteristična samo za njega :Al Džebbar, Al-mutekebbir, Al-halik. …
Ili nisu karakteristična samo Allahu dž.š. ali su određena sa određenim članom “El”.

4. Lijepo je nadijevati imena vjerovjesnika, dobrih ljudi da bi se sačuvao pomen na njih i da bi ih ljudi slijedili u dobru. Poslanik je rekao: “Allahu su najdraža imena Abdullah i Abdurrahman.”

Bitno je znati još jednu važnu odrednicu koja se treba imati na umu prilikom nadijevanja imena a to je da musliman ne treba nadijevati imena koja su karakteristična za nemuslimane i koji se po njima poznaju. Ako to rade muslimani tada oponašaju nemuslimane što je zabranjeno hadisom Allahovog poslanika savs. koji je rekao: “Onaj ko oponaša neki narod njemu i pripada”.

Lična imena kod Bošnjaka

Godinama lična imena u Bosni nisu izlazila iz muslimansko-bošnjačkog kulturnog okvira niti su se bitno razlikovala od imena drugih muslimana u svijetu. Izuzev skraćivanja nekih imena kao Haso, Huso, Meho drugih razlika gotovo da nije ni bilo. Nakon Drugog svjetskog rata pod utjecajima komunističke ideologije javljaju se kod Bošnjaka neka nova tkz. moderna imena. Ponekad su bila izvedena iz originalno muslimanskih imena a vrlo često nisu imala nikakve veze sa muslimanskom tradicijom. To je naročito bilo izraženo osamdesetih godina dvadesetog vijeka što je potrajalo i do današnjih dana. Imena su se tvorila od početnih slova imena roditelja, uzimana iz drugih tradicija, filmova, romana i sl. Neka su smišljeno lansirana od strane tadašnje vlasti. Primjera radi navesti ću jedno od imena tog vremana koje je nastalo kao rezultat trenutačnog trenda i političke ideologije. I danas je nažalost prisutno kod Bošnjaka. To je ime Melisa i Melis. Ime je nastalo od početnih slova imena komunističkih ideologa Marksa- M , Engelsa-E, Lenjina-L, i Staljina-S. To ime je iz Rusije uvezeno u Bosnu. Malo je Bošnjaka toga bilo svjesno kako u prošlosti tako i danas. U Bosni su prisutna i imena vrlo ružnog značenja preuzeta iz nekih jezika pa čak i arapskog, kao što je ime Mirhad koje u prijevodu znači “klozet”. Kada među narodom čujem neko od tih imena pomislim: “Dragi Bože kao da se je neko igrao sa Bošnjacima i svjesno ih ismijavao kad ih je izmišljao i ubacivao među narod.

Zaključak

Zagledajmo se u šaroliku lepezu imena kod Bošnjaka juče i danas. Vidjećemo kako su ona u jednom negativnom smislu doživila “modernizaciju” i transformaciju od čisto muslimanskih imena naših djedova do nekih koja ni po čemu ne pripadaju ni islamu ni bošnjačkoj kulturi. Slikovito prikazano put imena kod Bošnjaka kretao se je od imena Mustafa ili Fatima pedesetih godina dvadesetog vijeka i prije do imena Alen ili Mirela osamdesetih godina a i danas. Po imenu ćete prepoznati vrijeme u kome su se generacije Bošnjaka rađale. Zaključak nam se nakon svega nameće u formi imperativa da Bošnjaci moraju u punom smislu te riječi biti svjesni sebe, svoje vjere i kulture. Nadijevanje islamskih imena treba postati običaj, tradicija nešto što se podrazumjeva i o čemu ne treba polemisati kao što je to slučaj kod drugih naroda. Time će pokazati i dokazati svoj identitet, svoju kulturu a u isto vrijeme bošnjačko biće sačuvati od samozaborava koji je bio poguban za Bošnjake već dosta puta u povijesti.

Treba postupiti po ugledu na Vjerovjesnika koji je nadijavao lijepa imena, preporučivao da se ona nadijavaju ali je i mijenjao ružna i nepodesna imena.

Autor: Ahmed Hatunić

Izvor: Preporod

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s