Na nebu zasja zvijezda nova


Čevrma, ukrasna maramica

Čevrma, ukrasna maramica

Na nebu zasja zvijezda nova

Ja sam vama svima po ocu tetka
Iz jednog od davnih vremena –
Moje je mjesto bilo uz prijesto
Oca moga plemena,
Ibrahima – Božijeg Halila.

Ali, kao žena bijah odvedena
Iz očevog plemena,
A u ono vrijeme niti jedno pleme
Nije pribojavalo žene.

Imala sam dva brata,
Ismaila i Ishaka.
Nije nas rađala ista majka.

Sa izunom što je dala Ibrahimu Sara,
Koja tada bijaše nerotkinja,
Rodila mu Sarina dvorkinja,
Egipćanka – lijepa Hagara,
Prvijenca, sina Ismaila.

Nakon toga božanskoga čina
I vremešna Sara posta majka,
Rodivši Ibrahimu Ishaka,
Nagoviještenog od meleka Džibrila.

Da li je moja majka bila Kananka,
Filistejka ili Moabka,
Nijesam znala tada –
A ne znam ni sad,
Jer su se žene u ono vrijeme
Brojale samo u kućnu čeljad.

Ja od onog vremena,
Pa kroz sva vremena, nosim gene,
A nosim i breme očevog plemena –
Ibrahima – Božijeg Halila.

Jednog dana, u ono vrijeme,
Zijareteći očevo pleme,
Zatekoh tužan i
veličanstven kosmički događaj.

Vidjela sam plemkinju Saraju
Kako tjera dvorkinju Hagaru
I njezinog sina Ismaila
Da razdvoji dva po ocu brata –
Ismaila od svoga Ishaka.

Vidjela sam babu Ibrahima
Kad uz grudi svija Ismaila
I pogleda u maloga Ishaka
Što ga drži u naručju majka.
Pa ustrijemi pogled nebesima,
Moleći Boga ovijem riječima:

„ Klanjam ti se, moj Allahu,
Evo, na sedždu Ti padam.
Tebi, Svevišnjem Allahu,
Jednom Jedinome, Allahu.

Daj mi razbor i sabura,
Na sedždu Ti, evo, padam.
Moj Allahu, čuješ li moj glas?“

Kad je naš babo Ibrahim
Allahu na sedždu padao,
Na trenutak zasta sunce –
I sjajni je mjesec zastao.

Na nebu zasja zvijezda nova,
Na zemlji vjera Ibrahimova –
Ibrahimova vjera u Jednog Boga.

Allah je vidio sve što se zbiva
Pa je uputio meleka Džibrila
Da dozove Ibrahima.

Zablista svjetlost, zadrhta zemlja,
Odjeknu kosmos – birabil fellek,
Javi se Džibril, veliki melek:

„O Ibrahime, čuješ li me?
Bismillah, Šalom, Selam i Spas!
Poslušaj svoju ženu Saraju,
Izvedi Ismaila i Hagaru.
To je Božiji emer,
Allah je rekao – neka bude
I Ismail pejgamber.“

Naš babo Ibrahim – Halilulah
Bio je Jedinom Allahu pokoran.
Naš babo Ibrahim – Božiji Halil,
Ibrahim alejhisselam,
Izvede u pustinju Ismaila i Hadžeru.

Nije ni Hadžera znala,
Ni dijete Ismail,
Da ih prati kroz pustinju
Božiji melek Džebrail.

Pa je Hadžerina staza,
Natopljena dječijim suzama,
Od kojih izvri džennetsko vrelo,
postala zelena oaza,
na kojoj je sagrađen hram, mesdžeidil h'ram,
da bude Kiblet svijetu cijelom.

Ne sjećam se gdje sam tada bila,
Kada je Allah stavljao na kušnju Ibrahima,
Da žrtvuje sina Ismaila.
O tome mi pričala Hadžera.

I ona je bila svjesna toga,
Ali se uzdala u Milostivoga.

Kada je Ibrahim smogao dah,
Da učini zamah,
Ukazao mu se veliki ovan – Kurban.

Znao je Svevišnji Allah
Da mu je pokoran Ibrahim Halilulah.

Nakon i tog božanskoga čina,
Ibrahim je odgajao sina Ismaila.

Viđala sam našega babu,
Kad je s Ismailom gradio Ćabu.

Sjećam se kad je Hadžera oženila sina Ismaila
Djevojkom iz svoga naroda – egipatskoga naroda.

Ibrahimova vjera, preko Ismailovog roda – Ismailova loza
Granala se do rođenja posljednjeg Božijeg poslanika
Muhammed pejgambera –
Muhammed alejhisselama,
Kome je objavljena Božija riječ,
Veličanstveni Kur'an,
U kojem su sadržani i prethodni KITABI,
Da tumači ISLAM kao smisao i način života
Sveukupnog čovjeka,
Od početka Dunjaluka –
Dovijeka –
Da očovječuje čovjeka
Ovog prolazong svijeta
Do AHIRETA.

Ja sam tetka svih Ismailovih potomaka.

Zijaretila sam često i mladog Izaka – Ishaka,
Pa i kad mu je umrla stara majka.
Sjećam se kad naš babo Ibrahim na umrlom sahatu
Zeželje
Da Izaka – ishaka iz njegovog roda ožene.

Doveli su mu lijepu Rebeku,
Očevoga strica kćerku.

Rebeka je Izaku – Ishaku rodila dva blizanca sina,
Prvorođenog Ezava – Asafa i Jakuba – Izraila.

Allah je znao zašto je Rebeka bila pristrasna majka
Pa je uputila slijepoga Izaka – Ishaka
Da blagoslovi mudroga Jakova – Jakuba
Umjesto lahkomislenog,
A plemenitog Ezava – Asafa.

Ibrahimova vjera, preko Izakovog – Ishakovog roda,
Izakova – Ishakova loza,
Granala se u dvanaest Jakubovih – Izrailovih plemena
Odabranog naroda onih vremena –
Od Jakuba – Izraila, Mojsija – Musaa’,
Salamona – Sulejmana i Davida – Davuda
Do Mesiha – Isusa Krista – sina
Merjemina – Isa’ pejgambera.

Ja sam tetka Ismailovih i Ishakovih potomaka,
Svih vremena, svih plemena, svih civilizacija,
I svih generacija.

Ja sam ta žena.

Na nebu blista zvijezda nova,
Na zemlji vjera Ibrahimova.

Ponekad, u neko vrijeme nekog vremena,
Zavirim u sadržaj moga bremena,
Očevog plemena,
I odvežem zavežljaj…

Atifa Dolinar-Terzić

Atifa Dolinar-Terzić

Recenzija: ‘Na nebu zasja zvijezda nova’

Ako umjetnost objelodanjuje svojom izražajnošću i refleksivnošću svoju prirodu koliko i stvaralački senzibilitet svog tvorca, onda poema Kazivanje tetke gospođe Atife Dolinar-Terzić pruža dopadljivu umjetnost osobenog poetskog izraza prezentacijom čak i prozaične tematike kao što je genealogija potomaka časnog Ibrahima a.s. na neki način koji osvaja ljude. Veoma je prepoznatljiva poetska darovitost pjesnikinje za vrijednosti koje su u našoj stvarnosti ciljano potiskivane i nedopustivo zanemarivane. O njima svjedoči i zbirka pjesama Tekbirima kosmom odjekuje kojom pjesnikinja hrabri ljude da izdrže pod udarima kriznog vremena, otkrivajući im mogućnosti smislenijeg trajanja. Da bi ih na to potakla, ona se hrabro baca u naručje života, izvlačeći iz njega ono njegovo smisleno tkanje koje čini čovjekov hod uspravnim, a život dostojnim da se za njega borimo krećući se višim vrijednostima. Poezija gospođe Dolinar-Terzić razbuktava ljudsku radoznalost na tom putu u traganju za ljepotama i smislom života, te onoga što dolazi nakon njega.

U tom duhu i pomenuta poema pruža poetsku nit koja povezuje likove i događaje u dugom rasponu vremena i ljudskog istrajavanja na Božjem putu, dovodeći ih pred čitaočeve duhovne oči do njihova suptilnog razumljivanja. Stoga, uz napomenu da pronađe poetičniji naziv za svoju poemu, sa zadovoljstvom preporučujemo mogućem izdavaču štampanje poeme pjesnikinje Atife Dolinar-Terzić.

Prof. dr. Rasim Muminović

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s