TRČIMO DRUGAČIJOM STAZOM


Imetak, blago, čini li ono zadovoljnim i sretnim? Je li život ispunio svoju svrhu kad je čovjeku dao zlata u izobilju? Je li takav čovjek sretan?… Imanje olakštava život, imanje daje udoban život, život sitosti tijela, daje odijela, jelo, konje, ali daje i brige o uzdržavanju sama sebe, daje i strah da ne bi bilo oteto, daje i sklonost grijehu u namjeri da se nagomilava… Ali ono ne čini sretnim! Radi njega se i dunjaden i ahireten pati, boji, strepi, gori. Na ovom svijetu u grazmljivosti i borbi za stjecanjem, a na onom svijetu U Džehennemu.”
(Legenda o Ali-paši, Enver Čolaković)

crimes-of-moral-turpitude[1]Moral je stup ljudskosti i jasan pokazatelj dobrog i lošeg… Osnova morala je dobrota, pravda, istina… Moral nas čini čovjekom u skupini ljudi. I služi kao dokaz da smo razumom obdareni. Kriza morala je odavno uzela maha, i izvrnula naopačke sve vrijednosti. Većinu je zahvatila epidemija pomodarstva, snobizma i gubitka identiteta. Na putu europeizacije smo pogubili osnovne vrijednosti…

Prodali smo gotovinu za veresiju… Vrijednost morala smo vrlo brzo zamijenili za krhotine zapadne (ne) kulture i loših navika života… Često čujemo kako se sve okrenulo naopačke, kako prave vrijednosti gube značaj, a nemoral postaje stil života… U ovakvim okolnostima dobrota je postala luksuz. Pravda je misaona imenica, koja više nije ni spora ni dostižna, naprosto je propala u zemlju… Jasan dokaz su razne oslobađajuće presude osvjedočenim ratnim zločincima… Istina je težak teret, rijetki se usude da ga ponesu…

Laž se uvukla u pore života, pa je postala osnovno sredstvo komunikacije… Samo rijetkima para uši, a većina se odavno svikla na laž, samo je pitanje “ko nas laže najbolje”… U ovakvom vremenu poremećenih vrijednosti i strmoglavljenih moralnih načela nije čudo da grcamo u problemima raznih vrsta, ekonomskih, socijalnih, pravnih…Tamo gdje nema morala nema ni napretka… Teško je uspostaviti red u društvu koje čine poremećeni pojedinci. Red je u nama. I svako od nas daje ono što posjeduje. Suludo je očekivati pa probuđeni vulkan iz sebe izbacuje ružine latice… Šta možemo očekivati od osoba koje su zamijenile svoje vrijednosti za olupine tuđe bijede. Kako prepoznati put, kad smo izgubili cilj… Lutajući vrletima tuđih poroka, izgubili smo mahale naših lijepih običaja…Postali smo robovi materije. Podanici strasti…Ovisnici primitivizma… Zanesenjaci pomodarstva… Izgubili smo smisao za ljepotom, pa umjesto u milozvucima sevdalinke većina uživa u šundu turbo folka.

“Može se učiniti da pošteni stižu posljednji, ali oni obično trče drugačijom stazom”

Djeci ne čitamo bajke u kojima pobjeđuje dobro, djeca nam rastu uz nasilne crtiće, i od malena se uče okrutnosti, nasilju… Iskompleksirani i odbjegli od svoje vjere, kulture i tadicije sličimo obezglavljenim skupinama koje lutaju dunjalukom , odvojene od izvora nemoćne da pronađu ušće… Sve dok nam moral ne postane stil života, dobrota, pravda i istina vrijednosti za koje se moramo boriti.. Dok svoje kulturno, tradicijsko naslijeđe ne budemo smatrali brendom, lutat ćemo kao muhe sami i obezglavljeni… Nejaki i lahka meta svima da nas uzmu pod svoje… Moguće je doći prvi do cilja, varajući…

Ali treba imati na umu “Može se učiniti da pošteni stižu posljednji, ali oni obično trče drugačijom stazom”, staza morala je staza koja vodi do pobjede..

Bošnjakinja Elmedina Muftic

Autorica: Bošnjakinja Elmedina Muftić

Izvor: muftic.wordpress.com

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s