BH dijaspora – Krug 99 – IGK


Na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99” održane prvog juna ove godine u Sarajevu jedan od uvodničara je bio Emir Ramić, Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada, o temi „Ne poznajemo državu koja ima gori odnos prema svojoj dijaspori, a da više o njoj ovisi”.

Emir Ramic - Krug 99
Da li je dijaspora potrebna današnjoj političkoj, ekonomskoj, naučnoj eliti u BiH? Šta institucije BiH rade da približe maticu sa dijasporom? Kako ohrabriti dijasporu da uloži to što je stekla i kako je organizovati da počne kreirati bosanski lobi? Šta BiH nudi svojoj djeci u bijelom svijetu? Šta BiH radi da svoju djecu vrati kući? Umjesto da se iskoristi to što konačno BiH ima jaku dijasporu vode se rasprave “Da li nam ta dijaspora uopšte treba ili ne?” Antagonizam između matice i dijaspore još traje. Nikako da se približe dva oprečna stava smještena u dvije konstatacije: gdje si bio ti kad je bilo najteže i ne znaš ti kako je tamo teško.
Važnije od vraćanja dijaspore u maticu jeste da političari u BiH shvate da je potrebno i realno moguće praviti „globalnu BiH”, dinamičnu i efikasnu državu u koju će i dijaspora biti integrisana. Realnije je da naučni instituti i fakulteti u BiH u svoja naučna vijeća i naučne projekte uključe i naučnike u dijaspori. Takvim pristupom BiH bi brže i na prirodan način izbila na svjetski nivo nauke. Tu mnogi naši naučnici iz dijaspore mogu da pomognu, kako u pravljenju koncepta, tako i u realizaciji. BiH vapi za jednim nadahnutim državnim pokretom koji će narodnu gorčinu prevesti u stvaralačku energiju, a narodu vratiti dostojanstvo i otvoriti perspektivu. Dio tog pokreta mora da bude i dijaspora sa svojim potencijalima. Dijasporu razočaravaju saznanja o nekim stremljenjima u matici, gdje su grubi materijalni vrijednosni principi postali gotovo jedini ideal društva. Matica se mora vratiti svojim izvornim pozitivnim tradicijama – humanizmu, moralu i stvaralaštvu. Bez toga BiH biće samo objekat eksploatisanja i servis Zapada, odnosno moderni robovi. Za razvoj „globalne BiH” mnogo je važnije da država BiH donese takav paket zakona koji će omogućiti dijaspori da postane ravnopravan i odgovoran dio matice. Zašto da dijaspora ne može i nema pravo da dođe u BiH i da otvara poslove, banke, preduzeća, kupuje nekretnine. Dijaspora je neotuđivi i organski dio države i društva u BiH. Svojim mnogostrukim kapacitetima dijaspora može i treba da bude važan faktor i presudna energija u obnovi, reintegraciji i integraciji BiH. Zato državni organi BiH moraju da razviju jednu sveobuhvatnu politiku prema dijaspori, zasnovanu na poštovanju ličnosti i prava svih ljudi u dijaspori, poštovanju privatne svojine i uključivanju ljudi iz dijaspore kao partnera. Jer dijaspora je izvor snage za BiH. Ona postaje lobi za svoju državu, iz nje dolaze investicije. Dijaspora predstavlja glas za BiH, glas koji se čuje i nosi poruku onoga po čemu je BiH uvijek bila poznata – glas tolerancije, razumijevanja, zajedničkog života. Taj glas će biti jači ako dijaspora djeluje zajedno i jedinstveno. Sistematskom i energičnom akcijom najumnijih ljudi u matici i dijaspori, dijasporu treba integrisati u politiku razvoja BiH. Naučnici u dijaspori i naučnici matice treba da se povežu, rade, surađuju, da ne postoje granice nego da razmjenjuju svoja iskustva i ideje. Nauka je neophodna za razvoj bilo koje države, bilo kojeg društva. Suradnjom naučnika dijaspore i matice otvaramo sebe, državu i društvo.
Dijaspora je jedan od najznačajnijih investitora u BiH. Samo prošle godine putem doznaka slilo se tri milijarde i 300 hiljada kovertibilnih maraka. Doznake bh. dijaspore čine 18 posto bruto domaćeg proizvoda (GDP-a). Doznake iz dijaspore su najznačajnija komponenta koja zatvara deficit tekućih računa u BiH. Formiranje ministarstva za dijasporu i drugačiji sistem glasanja na izborima su preduslovi bolje veze matice i dijaspore. Bh. dijaspora broji dva miliona ljudi, što je 50 posto ukupnog stanovništva koje BiH danas ima. Mi smo treća zemlja u svijetu po broju dijaspore u odnosu na broj stanovnika u našoj državi. Mi smo u Sjevernoj Americi osnovali škole bosanskog jezika. Ako jedan narod izgubi svoj jezik, on gubi jedan od glavnih temelja svog identiteta i, ustvari, taj narod nestaje. Većina zemalja shvatila je značaj dopunskog obrazovanja, jer ako učestvuju u tome da sačuva identitet svojih ljudi van matičnih država, ona zauvijek veže te ljude za domovinu. To nije slućaj sa BiH. Bh dijasporu ne treba doživljavati samo kao pošiljaoc novca nego kao investitor, da transferiše znanje i poslovnu logiku, nove navike, što bi bilo mnogo korisnije. Naravno da bi se to sve desilo potrebna je stabilnija politička situacija i pravno uređena država.

Izvor: http://instituteforgenocide.org/?p=8049&lang=bs

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s